Područje Nacionalnog parka Una se nalazi na krajnjem zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, na području Grada Bihaća i pripada Unsko-koranskoj zaravni, a obuhvaća dolinske dijelove rijeke Une i Unca i orografske padine planina Plješevice, Grmeča i Osječenice. Prostor Nacionalnog parka Una se prostire dolinom gornjeg toka rijeke Une kao i oko kanjona rijeke Unac, desne pritoke Une, sve do rječice Krke na zapadu.

Rijeka Una spoj je vrijednih prirodnih osobitosti, raznolikog i očuvanog prirodnog krajobraza iznimne ljepote, bogate kulturno-povijesne baštine i lokalnog stanovništva svjesnog vrijednosti prostora u kojem živi.

Donošenjem Zakona o Nacionalnom parku Una 2008. godine, štiti se prostor ukupne veličine 19.800 ha koji je administrativno pod teritorijom Grada Bihaća, a jedan manji neznatan dio se prostire na području općine Drvar. Od ukupne površine NP-a, u režimu stroge i usmjerene zaštite je ukupno 13 500 ha, a u režimu usmjerenog razvoja oko 6 300 ha.

Konfiguracija terena i geomorfološka struktura tla u Nacionalnom parku "Una", te različita nadmorska visina i raznolikost flore su uvjeti za bogati miko svijet koji sa drugim oblicima života doprinosi bogatstvu bioraznolikosti Nacionalnog Parka.

Una je gotovo cijelim uzdužnim profilom, kaskadna rijeka. Njenu posebnost prvenstveno čine sedrene barijere koje stvaraju slapove, riječne otoke-ade, kaskade, bukove, te veće slapove koji su vezani za tektonska pomjeranja.

Područje Nacionalnog parka obiluje brojnim endemskim vrstama biljaka kao što su: lincura (Gentiana lutea), pjegava lincura (Gentiana punctata), runolist (Leontopodium alpinum), klekovina bora (Pinus mugo). Endem je unska zvončika (Campanilla unensis) koja je ime dobila upravo po rijeci Uni kao i bosanska perunika (Iris reichenbachii. Bosniaca)

Fauna Nacionalnog parka Una po svim svojim karakteristikama je možda i najraznovrsnija u ovom dijelu Europe. Među sisavcima Nacionalnog parka nalaze se dvije endemične vrste: runati voluhar – oromediteranski endem i alpski voluharić – istočnoalpski endem. Od zaštićenih sisavaca uz mnoge ugrožene i osjetljive vrste šišmiša potrebno je naglasiti i tri velike zvijeri; tri najveća europska predatora – vuka (Canis lupus), risa (Lynx lynx) i medvjeda (Ursus arctos).

Na širem području Nacionalnog parka zabilježeno je više od 120 vrsta ptica. Ornitofauna promatranog područja je zanimljiva zbog prisutnosti pojedinih rijetkih i ugroženih vrsta, te zbog velikog broja ptica pjevica. Vrlo zanimljiva vrsta je veliki tetrijeb (Tetrao urogallus) koji je prilično ugrožen zbog prekomjernog lova i smanjenja prijeko potrebnih šumskih staništa. Na širem području Nacionalnog parka prisutno je 12 vrsta gmazova iz dvaju redova: kornjače (Chelonia) i ljuskaši (Squamata).

Izvor:

www.nationalpark-una.ba